U ovom eseju razmatra se uloga materijalnih objekata u izgradnji drustvenih svjetova i kodeksa i navodi se primjer samo-usluzne (samoposluga) kupovine, kao ilustracija. Spominje se rana invencija prakticne samo-usluge i prakticne teskoce na koje su nailazili kupci i prodavci u vezi upotrebe materijalnih objekata pri samo-usluzi. Na drugoj strani to se vremenom odrazava i kupci sticu novi indentitet i moc u drustvu. Tesko je takodjer ne spomenuti upotrebu kompjutera i razvoj Internet-kupovine a ne zakljuciti, kako svaka upotreba tehnoloskog napretka, pomaze menadzovanju ponasanja jedinki i drustva.
Objekti i insistiranje na upotrebi istih, uveliko pomaze napretku kolektivnog ponasanja. Termin ‘samo-usluga’ se koristi u trgovinskoj okolini pri opisu jednog metoda izlaganja proizvoda na nacin koji omogucuje kupcima da se sami usluze i pomognu.
Razvoj samo-usluzne kupovine u trgovinama Velike Britanije poceo je direktno nakon Drugog svjetskog rata, otprilike od kasnih 1940ih do polovine 1960ih. Mnogi prodavci su se suocili sa problemima uposljavanja radnika i odrzavanja administracije pri prodaji te su tezili inventivnim nacinima kako da odrze prodaju pofitabilnu. Tako su zamislili da kupci sami sebe usluzuju a sto bi smanjilo njihov gubitak tj. placanje posluge. Kupci su nakon te inovacije odbijali prihvatiti odredjene metode kupovine u prodavnicama i drugdje, jer se nisu sa tim prije suocavali. Tako da se moralo istim prici kroz reklamaciju i instrukcije o novim metodama koristenja. Trosilo se dosta resursa dok se narodu objasnilo 'kako i zasto'.
Tako da se primjeri nekih mogu naci u zurnalu zvanom ‘Shop Review’ (1955, I: 35–42) u kojem definicija samoposluge kaze da:
1.Svaki produkt u prodavnici mora biti prije zapakovan i jasno oznacen cijenom i izlozen na mjesto da ga kupac moze dohvatiti u lahko-vidljivoj, odgovarajuje klasificiranoj i brzo identifikovanoj sekciji otvorenih polica, kanti, kolica i gondola.
2. Svakom kupcu treba dati ili da uzme, korpu (ili kolica) kad udju, u koju treba da stave sve sto kupe.
3. Kupci treba da napuste samoposlugu, prodavnicu ili odjel, pokraj kase, pokraj koje se korpa prazni, racuna cijena proizvoda placaju isti i tad se pakuju u vrecice koje su pripremljene za tu svrhu.
4. Mora postojati adekvatan i efikasan sistem brzog i konstantnog dopunjavanja zalihe robe iz obliznje ostave.
5. Izgleda treba biti takav da osigurava slobodu kretanja i da egzekutivci i posluga imaju nesmetan pregled cijele usluznog prostora.''
‘The Times’ novine manifestuju slicno reflektujuci situaciju kada je firma zvana ‘British Petrol’ (BP) imala teskoca sa kupcima prilikom invencije samo-usluzne tehnike (materijalni objekti) 1970ih godina. Kupci se 'tjeralo' da nauce upotrebu istih i da pri tome koriste licnee resurse, kao znanje, sposobnost i mozak jer tako ce da budu na oprezu i kontrolisu kada ce se rezervar napuniti do zeljene mjere, koliko ce to da kosta, je li se radi o dizelu ili petrolu, itd. Na pocetku kupci u bili zabrinuti sve dok nisu naucili i navikli se na 'znaj-kako' (know-how) tehniku. Potrebno je bilo potruditi se, uloziti sebe u maloj dogradnji znanja i eto rjesenja i olaksanja za buducnost. Poznavanje koristenja stvari je akt koji covjek u drustvu uvijek mora imati u cilju napretka.
Veza izmedju individualaca i drustvenih svjetova zahtijeva konstantan aktivni rad. Tako, primjerice, da bismo bili uspjesni potrosaci samo-usluznog servisa, zahtijeva od nas da se ukljucimo u jednu grupu drustvenih procesa, koristimo razne vrste alatki, nadogradjujemo nase znanje i ponasamo se na jedan odredjen nacin. Imajuci gore receno u vidu, ljudsko ponasanje nije steceno rodjenjem ili, ono nije prirodjeno, nego se naucilo i proslo je kroz fazu iskustva jedne cijele generacije. Na njega se moze gledati kao na produkt jednih odredjenih vrsta vjezbanja i prakse. Individualci su 'preformatirani' u jednu vrstu duha koja im omogucava da izrazavaju svoj kapacitet za volonterski zeljenom akcijom ma u kojoj situaciji da se zadese. U tom pogledu, sociolozi pokusavaju da razumiju da li je taj kapacitet facilisan ili nametnut od strane egzistirajucih drustvenih aranzmana i kako isti mogu biti podeseni da u potpunosti omoguce cvjetanje ljudskog kapaciteta u pogledu dobrovoljnog ljudskog ponasanja. Postoje diskusije medju sociolozima u kojima se granaju dvije vrste sociologije. (Dave, 1979, in McFall, et al, 2008, p.27).
a.) Sociology of action – Sociologija akta, kretnje;
Ova ima tendencije da istice sposobnost znanja ljudskih aktera i istice njigovu ulogu u izgradnji drustvenih svjetova; i ...
b.) Sociology of structure or system – Sociologije strukture ili jednog sistema.
Ova se fokusira na ulogu drustvenih institucija u nametanju ili ogranicavanju ljudskih akcija i u nekim slucajevima do te mjere gdje su neki ljudski izvrsioci obiljezeni kao 'nosioci' ove strukture. Prema sociologiji strukture, identitet kupca u nasem primjeru, je formiran i limituje se samo na tehnicku upotrebu tj. okolina u kojoj se data tehnika koristi cini kupce odredjenim zamisljenim kupcima. ‘Okolina modifikuje ponasanje. Gdje je uticaj okoline stabilan, formiran je obicaj ponasanja. Modifikacija strukture tad se tesava. Ovo se tako transmituje sa generacije na generaciju i i dalje je podlozno promjenama proizvedenim u datom okruzenju.' (Tyler, H. 1892)
Shodno gornjem citatu, ovaj identitet je, kao rezultat, ogranicen u distribuciji – nema ga se uvijek, to nije nasa esencijalnost – tehnicki konstruisano – on postoji u relaciji sa odredjenim tehnoloskim rezimom: samoposlugom. Ako ima samoposluge, ima i izbora kupaca. Kao sto Foucault (1993, 222) kaze, “Mozda je nas problem to sto je osoba nista vise do historijska subveza tehnologije ugradjene u nasu historiju''.
Argumenti izmedju ove dvije pomenute sociologije postaju vrlo kruzni kada se dodje do momenta odlucivanja, ko ide prije - jedinka ili struktura. Radi pojasnjenja, struktura u nasem primjeru bi bila sama prodavnica sa svim svojim regulacijama, dok njena okolina namece kupcu, da bude - kupac, sa odredjenim nametnutim identitetom, koji ce kasnije kroz generacije i ponavljanje radnji postati obicaj i normala kod novijih narastaji. Sociolog Norbert Elias u svom djelu ‘The civilizing process’ (2000 [1939] in McFall, 2008, p.27) argumetuje stav da ''su iz generacije u generaciju, oni razvili intrikativnije mahanizme samo-suzdrzavanja'. Elias ne prihvata jedinka-struktura procese, nego naziva ovaj koncept kao homo-clausus, the individual in a box, individua u kutiji, (njegov ili njen mali svijet.) On argumentuje da su ljudi vrsta ogranaka jedinki i naziva ih homo-economicus, homo-philosophicus, homo-sociologicus, itd. Naziv dakle u zavisnoti od okolisa i akata koje jedinke cine. Mnogi ogranci drustvenih nauka operisu na ovaj nacin Elijasove verzije homo-clausus-a; tako da je i ekonomija dio.
Izbjegavajuci navesti ovdje razne primjere iz proslosti, 'prisiljavanja' kupaca prvih generacija da udju dobrovoljno u sistem samo-usluge, prelazimo na nove rodjene generacije (kojima je ovo postala normala), i na identitet, nove stvorene individue kroz ovaj proces, – individue sa mocu izbora tj. odluciocem sta kupiti a s time i sta proizvoditi.
Neki teoreticari ovu moc kupca (power) u drustvu kasnog kapitalizma, smjestaju potrosnju ili konzumaciju proizvoda u neovisnu sferu i nazivaju je osvetom kupaca za izgubljenu slobodu u domenu produkcije. Sve zahvalnice za ovo dakle opet idu postavkama samog kapitalizma, koji je zaveo ovaj sistem u cilju smanjenja radne snage i manje bacanja novca na putu prodaje proizvoda.
Ipak, kupci u danjasnjem vremenu, eventualnom pojavom Interneta izlaze i iz te sfere zvane spatial control. Kontrole odredjene okoline pa se danas Internet uveliko koristi za nabavku raznih proizvoda po najboljoj cijeni za najbolje izabrane proizvode.
Danas kupci koji idu s vremenom, izucavaju nove pristigle invencije i alatke, napreduju i svjesno kontrolisu market svojim odlukama i tako ucestvuju kolektivno u izmjeni moci u jednom segmentu drustva.Tako, iako postoji moderna tehnologija napredak jos dolazi i od individua koje zele siriti svoje znanje i korisno i pametno koristiti iste u najbolje svrhe. Takodjer, zemlja koja koristeci sve moguce nacine, kroz svoje strukture i institucije utice na obuku i poboljsanje stanja njena naroda je zemlja koja ce da napreduje i njeni stanovnici nakon teskoce, osjete blagostanje.
Na institucijama je velika odgovornost i uloga u odgajanju ogranaka drustva tako da se odgovornost ne moze samo prebacivati na jedinke. U ovom slucaju odgovornost mora biti zajednicka: jedinka mora da se obucava svaki dan u koristenju materijalnih objekata i strukture su duzne jedinkama na sve moguce nacine objasnjavati upotrebu a prije toga nabavljati iste po najbolje mogucim standardima. Buducnost ce zasigurno donositi nove invencije i mi nikada ne bi smjeli osjetiti umor od izucavanja i koristenja istih u pozitivi.
Uceni ljudi koji korisno koriste tehnoloski napredak mogu samo postati, kolektivno, mocnici jednog drustva i dobro se samo vraca dobrim. Sad pokusajte odgovoriti po pitanju Bosne i Hercegovine, ko koci rad institucija na raznim poljima i razvoj znanja naroda na tim prostorima? I ko moze ovo stanje popraviti?
Primjer ovdje naveden, je samo jedan u nizu.
Hanifa S. Brka
Bibliography:
Clifford-Marsh, E. ‘Revolution’, (2008). ‘Online shopping growth beats high street’ High Market Business Publication Ltd.
Cabinet Maker,(2008). ‘Online shopping goes from strength to strength’ Manning Publishing Ltd.
Cherrier,H. & Murray, J.B. ‘Consumption, Markets and Culture’, (2007).‘Reflexive dispossession and the Self: Constructing a processual theory of Identity’, Routledge Ltd.
Clitheroe, P. ‘Money’,(2008).‘Supermarket shopping online or in-store’. Australian Consolidated Press(ACP).
Chang, Ch.Ch. ‘Cyber Psychology & Behaviour’, (2008). ‘Choice, Perceived Control and Customer Satisfaction: The Psychology of Online Service Recovery’. Marry Ann Liebert Inc.
Cabinet Marker, (2008) ‘Rise in online shopping’. United Business Media.
du Gay, P. ‘Consumption, Markets and Culture’, (2004). ‘Self service:Retail, shopping and personhood’, Routledge Ltd.
du Gay,P., McFall, L., ‘Introduction’ in eds., ‘Conduct – Sociology and Social Worlds’, (2008). Manchester University Press
du Gay,P., ‘Organizing conduct, making up people’ in eds., ‘Conduct – Sociology and Social Worlds’, (2008). Manchester University Press
du Gay, P. ‘Consumption, Markets and Culture’, (2004). ‘Devices and Dispositions: ‘Promoting Consumption’. Routledge, Ltd.
Goldsborough, R. ‘Office Solutions’, (2008). ‘The Internet, these days’
Kimmel, J. ‘Equities’, (2008). ‘Profiting from online business’ Equities Magazine Llc.
McFall, L., Du Gay,P., Carter S. eds., ‘Conduct – Sociology and Social Worlds’ (2008), Manchester University Press
Rindfleish, J. ‘Consumption, Markets and Culture’, (2005). ‘Consuming the Self: New age spirituality, as ‘social product’ in Consumer Society’ Routledge, Ltd.
Tyler, H. American Journal of Insanity.1892; 48: 490-498, ‘A study of the Laws and Conditions which govern human conduct’ http://ajp.psychiatryonline.org/cgi/content/abstract/48/4/490 [Accessed on 15 Sept. 2008
Trites, G. ‘CA Magazine’, (2004). ‘Impact of e-business’ Canadian Institute of Chartered Accountants.
