Ovdje ce biti govora, u osnovnim crtama, o prirodi rijeci 'sigurnost' (security) u nasim danasnjim drustvenim svjetovima i sta ista pri pomenu kod nas konotira. U proslosti,sigurnost je znacila to da je neka oblast zasticena i sigurna od prijetnji s vana, ili iza granica. Politicki lideri kada govore o sigurnosti oni misle na odstranjivanje neprijateljskih destruktivnih radnji u okviru jedne narodne drzave. Njih slijede i mainstream mediji. I oni imaju ovakav slican stav. Napretkom danasnje civilizacije, svjedoci smo da smo izlozeni i drugim vrstama prijetnji, kao sto su klimatske promjene, rasprostranjenost raznih bolesti, itd. Kod politickih vodja, ove vrste prijetnji se ne smatraju tako opasnim po jednu drzavnu naciju kao prva pomenuta vrsta i daleko manje im se obraca pozornost. Zasto?
U blizoj proslosti rijec sigurnost na medjunarodnom nivou, imala je drugacije konotacije. Prisjetimo se ere hladnog rata, straha od nuklearne anihilacije i politickih lidera tog vremena i kako se tada konstantno provlacio po medijima tadasnji koncept sigurnosti. Jake artikulacije tih prijetnji takodjer su se desavale i za vrijeme komunisticke ideologije i doba 1940ih - 1950ih, period posebno poznat kao period spijuniranja. Ovo je nesvjesno zauzelo glavninu koncepta o znacenjima sigurnosti u nasim glavama, bez ostavljanja bilo koje druge opcije razumijevanja pirode iste. Slicno se desava i danas. Ali postoje i druge prijetnje koje ozbiljno moramo uzeti u obzir i prostudirati.
Rijec je o globalnom zagrijavanju i klimatskim promjenama. Mnogi naucnici a oni su vecinom drustveni, argumentuju stav da je marginaliziranje klimatskog globalnog problema vrlo opasno, jer su prijetnje po ljudske zivote sto se tice terorizma ili oruzanih sukoba daleko manje u poredjenju sa ovom prijetnjom.
Kako navodi Walt (1991), u dnevnim praktikalijama svjetske politike sigurnost u medjunarodnim odnosima znaci odrzavanje nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, obicno od vanjskih vojnih prijetnji. Kada politicki lideri ili strateski analiticari govore o sigurnosti ili nacionalnoj sigurnosti to je na tradicionalan nacin kod naroda shvaceno da se radi o protekciji odredjenog rezima ili teritorijalnog mjesta a zatim shodno tome, zadaju ciljeve i nacine odbrane ili stvaranja sigurnosti u okviru vladavinske oblasti. Tako je i sa medijima.
Americki kanal ‘Fox News’, siroko poznat kao desnicarski orijentisan, pokrivao je i vecinom pokriva sigurnost (bezbjednost) vezanu za rat u Iraku. Posredovanjem samo ove jedne odredjene vrste vijesti stvara se 'biased' informisanje, a to je kada se promovise samo jedna strana nekih desavanja. Kontekstu se prilazi povrsinski i ne zalazi se u srz, tako da se ovdje plasiraju samo one informacije koje sluze potporama americkih poklika: 'rat u Iraku je radi obezbjedjenja mira i sigurnosti'. Ipak nije sve u ime iskrenosti kako se to nama cini. Svjedoci smo zadnjih decenija godina raznim katastrofama u kojima stradaju veliki brojevi ljudi.
Mnoge drzave i njihove vlade nisu u mogucnosti da zastite svoje stanovnike od globalnih klimatskih pojava koje i osvete prirode nad nenormalnim kapitalistickim rabljenjima koja se nad njom cine i tako prave svoje vlastite 'sekuritizacije' (procese stvaranja sigurnosti). Ljudima se ipak mora prikriti poraz nad prirodnim nepogodama i sakriti pohote onih koji nepravedno koriste resurse na zemlji. O tako ostati na vlasti. Zato se izmisljaju aktivnosti na drugoj strani koje ce da zamijene nemoc. Treba voditi borbu za narod.
U tom procesu sekuritizacije neko ipak mora biti odredjen kao neprijatelj. Lakse se boriti sa vidljivim neprijateljima koje se moze uhvatiti i likvidirati u ime borbe za sigurnost nego se boriti sa prirodnim demonima. Ili se suociti sa faktima i uzrocima razno-raznih rasirenih bolesti, koje uzimaju sve vise maha i zrtava, bjezeci tako bilo kakvoj kontroli . I izazvane su od strane najzapazenijih drzava koje se bore protiv modernog vida terorizma na primjer. I da bi uspjeli u davanju pozitivne slike o sebi kod naroda, odabrali da im je 'glavni prioritet boriti se protiv trenutnih terorista'.
Tako novijim procesima sekuritizacije umanjilo se znacenje same rijeci sigurnost ('security') pa kad god pomislimo na istu, mi se sjetimo da to znaci boriti se da odbranimo odredjeni rezim ili teritoriju od vanjskih prijetnji ili ljudi, u ovom slucaju terorista, ili ljudi doseljenika ili azilanata. Tako sama konotacija rijeci upucuje na poimanje jednog modernog drustva da sigurnost znaci – biti siguran od terorista. David Campbell (1998) zato kaze ‘ova predstavljanja sigurnosti (security) i diskursa prijetnje govori nam o tome ko smo mi, sta nam je vrijedno i od cega (ili bolje receno koga) treba da se bojimo.’ Campbell ovdje argumentuje da ove definicije posreduju izmedju individualaca i sirih politickih zajednica i tako kreiraju odredjene vrste odnosa i strahova. Ilustracija na sledecem primjeru.
Vec vise od decenije paznja od problema globalnog zagrijavanja se preusmjerava na azilante. Oni su, nasiroko gledano, po Evropi vidjeni kao prijetnja mnogim raznim faktorima. Drzave koje nude politicki azil su potpisale i ratificirale 1951 akt Konvencije i protokol 1967 kojim ce prihvatiti iste. Tu se kaze gdje postoji... :'' [A] dobro-baziran strah od egzekucije zbog vjere, rase, nacionalnosti, clanstva u odredjenoj drustvenoj grupi ili politickog misljenja, i nije u mogucnosti ili ne zeli da se prepusti protekciji date zemlje, ili da se tamo vrati radi straha od egzekucije.'' (UN, 1951, Article 1) Prema McDonnald-u, krajem 2005., nekih 20.7 miliona ljudi bili su definisani kao 'ljudi s brigom' od strane UNHCR-a (2006): izbjeglice, azilanti, interno razmjestene osobe (IDPs) i ostale osobe bez zemlje. Od ovih, 8.4 miliona mogli bi se svrstati u izbjeglice (refugees) dok 773,500 mogu da se nazovu azilantima koji su aplicirali za politicki azil u UNHCR-ovim kancelarijama i vladama. Najveci producenti izbeglica su Afganistan, Sudan i Burundi. Ali isto tako svjetski najveci prihvatni centar bio je u zemlji Irana 2005. godine, a iza slijedi Pakistan. Ove dvije zemlje prihvatile su dva miliona izbleglica od ukupnih 8.4 miliona svjetskih izbjeglica. Prvi razlog za kreiranje izbjeglica jeste oruzani konflikt i oni koji najvise prime izbjeglica su susjedne zemlje. Citajuci ove cinjenice mozemo zakljuciti da je, ona siroko rasprostranjen pojam kako izbjeglice idu na zapad (da bi poboljsali standard zivljenja) i da idu samo na zapad nije tacan. Takav dojam se stekao propagandom.
Na zapadu uprkos cinjenici da oni dosta pomazu ekonomskoj vitalnosti, radeci nisko rangirane poslove koji mnogi lokalci ne vole i podizuci nove narastaje, vrlo lahko mogu postati prijetnja sigurnosti. Dakle postoji bojazan da ce oni nasilno naciniti prevrat u drzavi ili ukljuciti se u teroristicke aktivnosti. Dosta politickih partija sa svojim liderima manipulisu znacenjima sigurnosti tako da olahko mogu naciljati po ovim manjinskim izbjeglickim grupama u svojim govornim aktivnostima posebno ukoliko isti odbijaju prihvatiti ideje date politicke partije. Primjerice, najvise ponavljane rijeci kao sto su 'nase vrijednosti' ili 'nase nacionalne vrijednosti' konotiraju iskljucenje jedne grupe ljudi (samim dodatkom rijeci 'nase', dakle 'nije vase') i tako ih se ciljano uvrstava kao potencijalna prijetnja po sigurnost, stvarajuci odredjene ideje u vezi domorodstva. To cemo shvatiti kroz sledeci primjer.
Godine 2001., augusta mjeseca, desilo se nesto vrlo neuobicajeno u vodama australskog okeana. Azilantima koji su stizali iz Indije vodenim putem zabranjen je ulazak u australijsku migracijsku zonu i bili su zaustavljeni na moru, od strane mornarice i preusmjereni ka narodima pacifickih ostrva radi procesuiranja njihovih zahtjeva. I dok su medjunarodni mediji izvjestavali o ruznom ponasanju australske vlade, lokalne izborne snage su podrzavale takvu odluku. To, jer je glavni ministar John Howard ubijedio svoj narod (posredovanje) da oni stite interese australske suverenosti i sigurnosti. Iduci dalje, clan australskog parlamenta, Peter Slipper, izjavio je: 'Ne zanemarujuca je veza izmedju ilegalaca i terorista... Vecina ovih ilegalaca je doslo iz Afganistana i nije nemoguce da neki ljudi dobijajuci ulaz u Australiju na ovaj nacin, budu ljudi koji su ukljuceni u terorizam ili koji predstavljaju prijetnju ovoj zemlji.’ (Peter Slipper cited in McDonald, 2005, p.306, in McDonald, 2008, .56) Premijer ministarstva je objasnio da nakon 11. septembra, Australija mora dva puta da provjeri ko ulazi u zemlju i zasto.
Iz ovog navedenog primjera vidimo koliko je posredovanje (mediation) vrlo vazna alatka u rukama politickih lidera. To je vrsta manipulacije cinjenicama da bi se pridobile podrske publike za njihove radnje. Govoreci lokalnom izbornom tijelu kakve su njegove vrijednosti i od koga, ili cega, ih treba braniti; zaobilaze stvarno stanje prijetnje u kojem se zemaljska kugla vecinom nalazi – klimatske promjene. Ovaj primjer lokalni, ali ovako izgleda i na globalnom nivou. Svako svoje licne interese presvlaci posredovajem kod svoga naroda laznim borbama protiv inih aktera. Ovakva predstavljanja vecinom dolaze od onih koji su na stolici moci ili autoriteta, a povjerenje su dobili od strane odredjenih izbornih jedinica. Tako oni zaokrecu paznju od jednog mnogo veceg problema a taj je da u stvari zemlje koje se dapace bore za pravdu jesu licni krsitelji onih osnovnih ljudskih prava na Zemlji. Svojom neregulisanom prekomjernom proizvodnjom planeta Zemlja 'kaslje' i salje signale da se obustave pohote modernog kapitalistickog covjeka, kojeg jednom pravom rjecju na pravo m mjestu mozemo nazvati – istinski pohlepni terorista cijele jdne planete.
Panel zaduzen za odnose medju vladama u vezi klimatskih promjena (IPCC) sugerise da ukoliko sheme za greenhouse gas emissions nastave nivoom 2001. godine, zemaljska prosjecna temperatura ce se povecati oko izmedju 1.8 – 6.4 stepeni Celzijusa,o 2100 (IPCC, 2007. in McDonald,2008. p 63). Cinjenica je danas da ce biti jos vise ciklona, porasta morskog nivoa, povecanja broja ekstremnih umiranja, ekonomskih prevrata, itd. I od znacaja je dodati da vecina eksperata tvrdi da ce cak do 150 miliona ljudi biti raseljeno kao rezultat klimatske promjene do godine 2050. (Houghton, 1999 in McDonald, 2008, p. 64).
Ovo stanje nase okoline sukobljava se sa tradicionalnom prirodom asocijacije rijeci 'sigurnost'. Sigurnost za nas u narednom periodu treba da znaci - ocuvanje naroda od Zemljinih osveta jer su posljedice mnogo teze.
Mi kada govorimo o promjenama u klimi, vecina politicara su bespomocni i nema konferencija niti raznih akata govora, kao sto ih mozemo cuti i naci govorimo li o borbi protiv terorizma. Pratite i sami pa cete vidjeti odraz njihove bespomocnoti na licu u nemanju odgovora na rjesenje. Osobine stvarnog teroriste modernog doba je pohlepa i dvolicnost. Kapitalistima samo zarada igra ulogu u zivotu i kako nagomilati sto vise dobara u zalihe iako im to nista toliko i ne treba. Rabljenje zemaljskih resursa od jedne strane odredjenih nacija i udobno zivljenje dok cemo sa druge strane naci narode i zivotinje koji se fakticki suse na livadi pred jarkim suncem nemajuci cak ni kapljicu vode da im se grlo nakvasi. Koriste se lazima i manipulisu nepismenim stanovnistvom da bi prikrili podle planove. I izjave kako oni zele zastititi sigurnost zemlje ili 'drzavne interese' su bezlicne i nemaju smisla. Oni koji se najvise bore protiv terorizma, manipulisuci tako raznim narodima, sprovodeci svoje tajno zamisljene ideje i sijuci strah lokalnim stanovnicima su u stvari najveci teroristi koje je ova majka Zemlja drzala u svojoj historiji.
I dok se vecina razvijenih zemalja ukljucila u program smanjenja proizvodnje stetnih gasova po nas ozon, americki predsjednik George W. Bush izasao je sa svojom zemljom iz 'Kyoto Protocol'-a jos 2001. godine! (Zemlje u razvoju su izuzete iz obligacija Kyoto Protocola jednostavno zbog toga sto su one najmanje bile odgovorne za klimatske promjene. I bit ce tako bar dotle dok se razvijene zemlje u punom jeku ne pocnu rjeavati problem). Busheva administracija pravda svoje napustanje cinjenicom da Kina i Indija ne trebaju da budu izuzete iz ovog Protocola i to ce uzrokovati 'ozbiljne stete americkoj ekonomiji''. (Bush, 2001, in McDonald, 2008)
Dakle, kada se radi o tako jednoj globalnoj prijetnji koja je mnogo veca od prijetnji terorizma o kojem posreduju na svim stranama svijeta, ignorise se sve ukoliko ide na stetu interesa jedne drzave. Tada se i stvar sigurnosti marginalizira pa cak i eticka odgovornost nema smisla. Tako se desavaju vece katastrofe po ljudski zivot i prosperitet sto mozemo vidjeti na primjeru Katrinine oluje koja je pogodila americku oblast. Stete su dosezale cak do 200 biliona dolara. Ovo je pola sume koju vlada amerike trosi godisnje na budzet odbrane. Oluja je prosla kroz razvijene dijelove Amerike i bilo je nemoguce americkoj vladi da odbrani svoje gradjane ili da se efektivno nosi sa posljedicama, gubicima ljudskih zivota, materijlnom stetom, raseljavanjem ljudi, itd. Tesko je i zamisliti kako bi se vlade u nerazvijenim zemljama ili zemljama u razvoju tek nosile sa slicnim ili cak manji izazovom.
Zato, svaki normalan covjek kao pametan sin planete Zemlje treba da se zapita ovdje jedno savjesno i razumno pitanje: Da li odredjeni politicki lideri ili zajednice zbilja mogu da nas sacuvaju od stvarnih prijetnji koje signalisu da se dese i trebamo li gledati na njih kao one koji se stvarno zalazu za nasu protekciju?
Priroda pojma - sigurnost - danas treba da se revidira shodno vremenu u kojem zivimo i mi gradjani kao izborne jedinice moramo ovo imati u vidu.
Koliko drzava BiH i njen sistem zasluzuju da u ime svojih naroda obavljaju poslove i uredjuju drustvo iste, ukoliko se sva upitnost njene sigurnosti recimo dovodi u pitanje sa dva ili tri vec osjedjela strana drzavljanina? Ko je neobrazovaniji, oni koji to plasiraju ili oni koji vjeruju u to?
Moderne prijetnje uzimaju sve vise zivota i sve sto dublje zivimo u ogrezlosti hlada manipulacija nasih politicara duze ce globalna agonija i nesreca da vlada. I mi cemo zasigurno kolektivno jednog dana postati zrtve stvarnih prijetnji koje smo marginalizirali. Razmislimo za kraj kolike su srazmjere stvarnog modernog kapitalistickog teroriste koji je uspjeo radi svoje pohlepne duse uzrokovati nerad cijele jedne planete.
To je stvarni terorizam o kojem mi malo razmisljamo.
Hanifa S. Brka
Koristena djela:
S. Jordan, T. Watson, S.(2008) ‘Security: Sociology and Social Worlds’ Manchester University Press
McDonald, M. (2008) ‘Global security after 11 September 2001’ in ‘Security: Sociology and Social Worlds’ Manchester University Press
